Medicina je utvrdila direktnu povezanost između izlaganja suncu i kancerogenih oboljenja kože, a kako je koža glave i vrata najviše eksponirana sasvim je jasno zašto se u baš u ovoj regiji najčešće i lokalizuju ta oboljenja. Kada je neophodan operativni rez vidljivih ivica tumora, da li su sve sumnjive promjene tumori, da li je opasna svaka promjena mladeža na koži lica i vrata i o još mnogo istina i zabluda o ovoj temi, za „Dan” govori maksilofacijalni hirurg mr Tanja Boljević. Doktor medicine sci. mr Tanja Boljević radi na Klinici za ORL i MFH Kliničkog centra Crne Gore kao specijalista maksilofacijalne hirurgije, a njeno posebno profesionalno interesvanje je upravo onkologija kože lica i vrata.
Koliko su tumori kože lica i vrata česta oboljenja? Koji su osnovni faktori rizika koji dovode do njih?
– Kod nas i u svijetu tumori kože lica i vrata su česta oboljenja, između ostalog i usled izloženosti sunčevim i drugim štetnim zracima. Možemo slobodno reći da je najčešća lokalizacija malignih tumora kože upravo regija glave i vrata. U principu, tumori kože lica i vrata se mogu podijeliti na benigne i maligne tumore, mada je tu granicu nekad teško jasno postaviti. Ova podjela se zasniva na mogućnosti tumora da ugroze život ili ne. Češće se javljaju kod osoba bijele rase, kod muškaraca, kod starijih od 50 do 60 godina kao i kod nekih profesija. Utvrđena je direktna povezanost između direktne ekspozicije suncu. Pored UV zračenja, na pojavu utiču i jonizujuća zračenja (rendgen zračenje), neki hemijski agensi (duvan, katrani, smola, mineralna ulja), hronična iritacija i inflamacija (ožiljci, neliječeni varikozni ulkusi, leukoplakija, aktinična keratoza). Kada su u pitanju maligni tumori, takođe je bitna i genetska predispozicija. Postojanje prekanceroza, promjena na koži koje su po karakteristikama između benignih i malignih predstavljaju predispoziciju za pojavu malignih tumora.
Koji su to osnovni i najčešći benigni tumori? Da li su sve promjene tumori i kako napraviti razliku, odnosno da li to uvijek prepustiti ljekaru?
– Od benignih tumora kože lica i vrata najčešći su: epidermoidne ciste, angiomi, piogeni granulomi, seboroična keratoza, lipomi, ksantomi, ksantelazme. Ne možemo reći da su sve promjene tumori, iako mi kod svake sumnjive promjene navodimo da je tumor dok god ne dokažemo suprotno. Ne treba zaboraviti na mladeže (nevuse), koji nijesu tumori, ali mogu to da postanu.
Kako se benigni tumori liječe i da li je čim se primijeti neka promjena bitno potražiti savjet ljekara?
– Benigne tumore treba hirurški liječiti, nakon svake operacije je potrebno poslati materijal na patohistološku analizu, koja će precizirati o kojoj vrsti tumora se radi. Najbolje je kad god pacijent primijeti neku „sumnjivu” promjenu da se javi na pregled kod ljekara koji će procijeniti da li se radi o promjeni koja zahtijeva operativno liječenje.
Kako prepoznati opasne mladeže? Kako razbiti predrasude da se „mladež ne dira”?
– Mladeži su cirkumskriptne anomalije kože nastale kao posledica poremećaja u embironalnom razvoju. Mogu postojati već na rođenju i tada govorimo o kongenitalnim mladežima, a mogu se javiti i kasnije tokom života. Radi se o velikom broju različitih promjena na koži lica i vrata i postoji veliki broj podjela mladeža. U narodu vlada vjerovanje da se „mladež ne dira”. Međutim, ovakav stav je potpuno pogrešan!
Svaka promjena mladeža na koži lica i vrata u smislu promjene oblika, boje, pojave „satelita”, prisustva crvenila, svraba, krvarenja i slično zahtijeva pregled kod maksilofacijalnog ili plastičnog hirurga koji treba da procijeni koja promjena zahtijeva operativno liječenje, a koja dalje praćenje.
Kada se mladež obavezno operativno uklanja?
– Ukoliko se radi o mladežu koji je promijenio izgled ili poprimio karakteristike melanoma (malignog tumora), naravno da je bolje operativno ga ukloniti, zato što je to jedini način izlječenja. Međutim, ukoliko se radi o mladežu koji je već poprimio maligne karakteristike potrebno ga je operisati po preporukama o udaljenosti operativnog reza od vidljivih ivica tumora. I naravno, poslati materijal na patohistološku analizu jer bez te analize nema sigurne dijagnoze.
U diferencijalnoj dijagnozi mladeža najznačajnije mjesto ima prepoznavanje kliničkih i dermoskopskih karakteristika melanoma, kao veoma malignog tumora, koji može da nastane i iz pojedinih tamnih mladeža. Smatra se da od 20 –50 odsto melanoma nastaje na mjestu prethodno postojećeg tamnog mladeža, a u 50 – 80 odsto na zdravoj koži. Iako je patohistološka analiza uklonjene lezije zlatni standard za postavljanje dijagnoze svake promjene, danas se kao pomoćna dijagnostička metoda može koristi dermoskopija – neinvazivna tehnika.
Koji su osnovni tipovi malignih tumora kože lica i vrata? Da li se u ovoj regiji javljaju neki specifični oblici tumora? Kako se liječe i da li je operativni zahvat neophodan?
– Osnovni tipovi malignih tumora kože lica i vrata su bazocelularni, planocelularni karcinomi i melanomi. Nema specifičnih oblika tumora, ovo su maligni tumori koji se pojavljuju i u ostalim dijelovima tijela, ali je usled povećane izloženosti štetnim sunčevim zracima, upravo regija glave i vrata mjesto gdje se posebno javljaju u velikom procentu. Najčešći od njih je bazocelularni karcinom, koji predstavlja 80 odsto svih tumora kože lica i vrata, zatim planocelularni karcinom, dok je najređi melanom. Od ovih tumora najmaligniji je melanom, zatim planocelularni karcinom, koji se karakterišu davanjem metastaza, dok bazocelularni karcinom izuzetno rijetko daje metastaze. Kod bazocelularnog karcinoma u terapiji se može primjenjivati krioterapija (terapija hlađenjem), elektrokoagulacija, primjena lokalnih citostatika, primjena lokalnih imunomodulatora, ali je svakako najsigurnije hirurško liječenje. Operativni zahvat je neophodan kod melanoma i planocelularnog karcinoma. Kod slabo diferentovanih oblika planocelularnog karcinoma nekad je potrebno sprovesti postoperativnu zračnu terapiju, a nekad i hemioterapiju. Kod melanoma je osnovno hirurško liječenje uz sprovođenje nekad još dodatne terapije.
Kako prepoznati simptome malignih tumora u najranijoj fazi? Da li postoje rizične grupe, ljudi izloženi nekim specifičnim situacijama, da li se javljaju više kod žena ili muškaraca i da li su vezani za određenu životnu dob?
– Bazocelularni karcinom kože lica i vrata se najčešće srijeće kod osoba bijele rase, češće kod starijih od 60 godina, a glavni etiološki faktor za nastanak je hronično izlaganje UV zračenju, mada i neki drugi faktori (jonizujuće zračenje, hemijski agensi, imunodeficijencija, genetski faktori) mogu da igraju ulogu u nastanku ovog tumora.
Planocelularni karcinom se češće javlja kod osoba bijele rase, kod muškaraca, kod starijih od 60 godina, kod nekih profesija. Utvrđena je direktna povezanost između direktne ekspozicije suncu i pojave ovog karcinoma. Pored UV zračenja, na njegovu pojavu utiču i jonizujuća zračenja (rentgen zračenje), neki hemijski agensi (katrani, smola, mineralna ulja, duvan), hronična iritacija i inflamacija (ožiljci, leukoplakija, aktinična keratoza). U preko 90 odsto slučajeva razvija se na fotoeksponiranoj koži, najprije kao neupadljiv čvorić ili lako infiltrovana lezija, koja brzo raste, sa znacima infiltracije u okolno tkivo.
Povećanje učestalosti melanoma je posledica prekomjernog izlaganja UV zračenju, naročito kod osoba svijetle boje kože, a najveći rizik predstavlja ponavljano pregorijevanje na suncu sa stvaranjem opekotina u dječjem uzrastu. U manjem broju slučajeva nastaje iz postojećih mladeža (najčešće iz displastičnih), ali se najčešće javlja na neizmijenjenoj koži. Veći rizik za nastanak melanoma imaju osobe sa veliki brojem mladeža (preko 100), osobe sa pozitivnom porodičnom anamnezom o postojanju melanoma u porodici (4 –10 odsto). Klinički tok i progresija melanoma su veoma nepredvidivi. Treba posumnjati na melanom ako se na prethodno neizmijenjenoj koži pojavi pigmentna lezija, odnosno ako na postojećoj pigmentnoj promjeni dođe do morfoloških promjena.
Ljiljana Minić
- Pored UV zračenja na pojavu tumora kože utiču rendgen zračenje, hemijski agensi duvan, katrani, smola, mineralna ulja, hronična iritacija i inflamacija a to su ožiljci, nelijčeni varikozni ulkusi, leukoplakija, aktinična keratoza
- Najčešći maligni karcinom kože glave i vrata je bazocelularni i predstavlja 80 odsto svih tumora ove regije, zatim planocelularni karcinom, dok je najređi melanom. Od njih najmaligniji je melanom, zatim planocelularni karcinom, koji se karakterišu davanjem metastaza, dok bazocelularni karcinom izuzetno rijetko daje metastaze
- Patohistološka analiza uklonjene lezije je zlatni standard za postavljanje dijagnoze svake promjene, a danas se kao pomoćna dijagnostička metoda može koristi dermoskopija – neinvazivna tehnika
Promjene kod herpes virusa mogu da liče na tumore
U sklopu nekih drugih oboljenja mogu da se pojave promjene na koži lica i vrata koje mogu da liče na maligne tumore kože, kaže doktorka Boljević odgovarajući na pitanje da li promjene na koži lica i vrata prate neke druge bolesti, odnosno da li su znak neke druge bolesti.
– Ulcerozne formacije (gnojni čirevi) kod raznih herpes virusa mogu da liče na tumore. Kod nekih gljivičnih ili bakterijskih infekcija mogu se takođe pojaviti promjene na koži. I mnoga druga oboljenja mogu imati manifestacije na koži uopšte, pa i na koži lica i vrata. Dakle, nijesu sve promjene na koži lica i vrata tumori – kaže Tanja Boljević.
Ožiljci, zračenja i sunce utiču na pojavu tumora
Očigledno da je nekontrolisano izlaganje suncu opasno u kontekstu rizika od oboljenja o kojima ste govorili. Dr Boljević otkriva, kako i koliko se izlagati suncu i koliko je solarijum opasan po zdravlje.
– Svakako da je nekontrolisano izlaganje suncu opasno i može biti povezano sa pojavom malignih tumora kože lica i vrata. Naročito treba da budu oprezne trudnice, djeca, osobe koje imaju ožiljke (od operacija, povreda ili opekotina), osobe koje već imaju sumnjive promjene po koži, kao i osobe koje su već operisale neki maligni tumor kože ili imaju u porodici (otac, majka, braća, sestre) nekoga ko je imao maligno oboljenje kože. Preporuka je da se u ljetnjem periodu izbjegava direktno izlaganje sunčevim zracima od 10 do 17 časova, kao i da se koristi adekvatna odjeća, šeširi sa širokim obodom i zaštitne kreme sa velikim zaštitnim faktorom. Upotreba solarijuma je štetna za kožu, tako da se svakako ne preporučuje, odnosno potrebno je svesti ga na minimum. Ne trebamo zaboraviti na njegovo štetno dejstvo i mogućnost nastanka malignog tumora, pogotovo kod predisponiranih osoba. Koža „pamti” svako pregorijevanje i pretjerano sunčanje, tako da se štetna dejstva „sumiraju”.